Puls Života

Postoji faza u životu kada želiš dokazati svima da možeš, da vrijediš i da si sposoban jer vjeruješ da će priznanje drugih donijeti osjećaj zadovoljstva koji tražiš, ali kako vrijeme prolazi shvatiš da taj osjećaj nikada ne traje dovoljno dugo jer uvijek postoji neko novo očekivanje koje treba ispuniti.

U toj potrebi za dokazivanjem često ulaziš u situacije koje ti ne prijaju, prihvataš rasprave koje nemaju smisla i trošiš energiju na ljude koji ne žele razumjeti nego pobijediti i upravo tu dolazi do zamora koji ne dolazi iz rada nego iz konstantnog pokušaja da opravdaš sebe.

Najveći problem nije u drugima nego u uvjerenju da moraš svima nešto dokazati jer dok god to radiš, daješ drugima kontrolu nad svojim osjećajem vrijednosti i time gubiš ono što zapravo tražiš, a to je unutrašnji mir.

Ljudi koji su prošli tu fazu shvate da pobjeda u raspravi ne donosi mir, da dokazivanje ne mijenja mišljenje onih koji ne žele slušati i da energija koju ulažeš u to često ne daje nikakav stvaran rezultat osim privremenog osjećaja da si bio u pravu.

Kada počneš birati tišinu umjesto rasprave i distancu umjesto objašnjenja, primijetiš koliko se toga mijenja jer više ne reaguješ na sve i ne osjećaš potrebu da učestvuješ u svemu i upravo tu dolazi do promjene koja ne izgleda velika ali se osjeti kroz stabilnost koju dobijaš.

Mir ne dolazi iz toga da dokažeš da si u pravu nego iz toga da znaš da ne moraš jer ljudi koji te razumiju ne trebaju dokaz, a oni koji ne žele razumjeti neće ga prihvatiti bez obzira koliko puta pokušao.

To ne znači da trebaš šutjeti uvijek nego da trebaš birati gdje vrijedi govoriti jer nije svaka situacija vrijedna tvoje energije i nije svaka osoba vrijedna objašnjenja koje daješ.

Na kraju shvatiš jednostavnu ali snažnu istinu jer mir je skuplji od dokazivanja i kada to jednom postane jasno, počinješ birati sebe bez potrebe da to objašnjavaš bilo kome.