Nije da nemaš vremena — nego nemaš prioritete (realnost koja boli)
Postoji rečenica koju svi izgovaramo gotovo svakodnevno, a to je da nemamo vremena jer dan brzo prođe, obaveze se gomilaju i uvijek postoji nešto što nismo stigli uraditi, ali kada malo iskrenije pogledaš kako provodiš svoj dan, shvatiš da vrijeme nije nestalo nego je samo raspoređeno na način koji ne vodi tamo gdje želiš.
Problem nije u tome što dan ima samo dvadeset i četiri sata jer svi ih imamo isto, nego u tome kako biraš šta ćeš uraditi s tim satima jer svaka odluka koju doneseš tokom dana zapravo pokazuje šta ti je stvarno važno bez obzira šta govoriš sebi ili drugima.
Ljudi često traže više vremena umjesto da preispitaju svoje navike jer je lakše reći da nemaš vremena nego priznati da nešto nema prioritet koji misliš da ima i upravo tu dolazi do razlike između želje i stvarne posvećenosti.
Nije problem ako nemaš vremena za sve jer to nikada nije ni cilj, ali postaje problem kada nemaš vremena za ono što ti je zaista važno jer to znači da tvoji postupci i tvoje vrijednosti nisu usklađeni i da energiju trošiš na stvari koje ne donose rezultat koji želiš.
Kada počneš obraćati pažnju na to gdje ide tvoje vrijeme, shvatiš koliko toga odlazi na distrakcije koje nisu ni važne ni hitne i upravo te sitnice prave razliku između onoga što planiraš i onoga što stvarno uradiš.
Disciplina ne znači raditi više nego raditi ono što treba u trenutku kada treba bez obzira na raspoloženje jer upravo to odvaja one koji stalno odgađaju od onih koji polako ali sigurno napreduju.
Najveći pomak dolazi kada prestaneš tražiti dodatno vrijeme i počneš donositi svjesne odluke jer tada vidiš da problem nikada nije bio u satima nego u izborima koje praviš svakog dana.
Na kraju ostaje jednostavna istina jer nije da nemaš vremena nego nemaš prioritete i kada to jednom iskreno prihvatiš, stvari počinju mijenjati smjer bez potrebe za savršenim planom.
pulszivota.com