Što si tiši — to više vidiš (snaga koja se ne primijeti odmah)
Postoji faza u životu kada prestaneš reagovati na sve i ne zato što te više nije briga nego zato što si počeo razumjeti da ne moraš učestvovati u svemu što se dešava oko tebe jer svaka reakcija nosi energiju, a ta energija nije neograničena.
Dok si stalno u pokretu, u razgovorima, u raspravama i u pokušaju da pratiš sve što se dešava, teško je vidjeti širu sliku jer si previše uključen i previše zauzet da bi primijetio detalje koji zapravo govore najviše.
Tek kada usporiš i napraviš distancu, počinješ primjećivati stvari koje su uvijek bile tu ali ih nisi vidio jer nisi imao prostora da ih obradiš i upravo tu dolazi do promjene koja ne dolazi iz akcije nego iz tišine.
Ljudi često misle da će odgovore pronaći kroz više informacija, više razgovora i više analize, ali istina je da previše buke stvara konfuziju jer razum pokušava obraditi sve odjednom i gubi jasnoću koja dolazi tek kada se stvari smire.
U tišini počinješ vidjeti ponašanje ljudi bez potrebe da ga tumačiš jer ono postaje očigledno bez dodatnih objašnjenja i shvatiš da ono što ljudi rade govori mnogo više od onoga što govore.
Također počinješ bolje razumjeti sebe jer kada nema stalnih distrakcija, ostaješ sa svojim mislima koje možda nisu uvijek lake, ali su iskrene i upravo tu dolazi do jasnoće koja se ne može dobiti na drugi način.
To ne znači da trebaš biti izolovan ili povučen nego da trebaš znati kada je vrijeme za tišinu jer nije svaka situacija za reakciju i nije svaka riječ vrijedna odgovora jer ponekad upravo odsustvo reakcije daje najviše odgovora.
Na kraju shvatiš da snaga nije uvijek u tome da kažeš nešto nego u tome da znaš kada ne treba jer što si tiši, to više vidiš i možda je upravo to ono što ti je nedostajalo sve vrijeme.
pulszivota.com