Nedostaje ti osoba, ne vrijeme, istina koju rijetko sebi priznamo
Postoje trenuci u kojima pomisliš da ti nedostaje neko vrijeme koje je prošlo, neki period koji je bio drugačiji, lakši ili jednostavno bolji od ovog sada, ali kada malo dublje razmisliš, shvatiš da nije stvar u vremenu nego u osobi koja je bila dio tog vremena i koja je davala smisao svemu što se tada dešavalo.
Vrijeme samo po sebi nema težinu ako ga nemaš s kim dijeliti jer ono dobija vrijednost tek kroz ljude, kroz razgovore, kroz osjećaj bliskosti koji ne možeš zamijeniti ničim drugim i upravo zato neki periodi ostaju posebni ne zbog onoga što se tada dešavalo nego zbog toga s kim si to proživljavao.
Kada ta osoba više nije tu, prirodno je da pokušavaš vratiti osjećaj kroz sjećanja jer misliš da ti nedostaje taj dio života, ali ono što zapravo tražiš nije prošlost nego osjećaj koji si imao pored te osobe jer vrijeme možeš ponovo stvoriti, ali isti osjećaj teško možeš pronaći na isti način.
Zato se često desi da se vraćaš mislima unazad, ne zato što želiš živjeti u prošlosti nego zato što pokušavaš razumjeti šta je to što ti zapravo nedostaje i zašto ništa drugo ne daje isti osjećaj kao nekada, i upravo tu dolazi do spoznaje koja nije uvijek laka ali je iskrena.
Nedostaje ti osoba, ne vrijeme.
Jer vrijeme prolazi i mijenja se, ali ono što ostaje su emocije koje si vezao za nekoga i koje se ne brišu tako lako jer nisu nastale slučajno nego kroz iskustvo koje je za tebe imalo stvarnu vrijednost.
Ljudi često pokušavaju popuniti tu prazninu novim planovima, novim ljudima ili novim obavezama, ali ako ne razumiješ šta zapravo osjećaš, ništa od toga neće dati isti rezultat jer ne možeš zamijeniti osobu samo promjenom okolnosti.
To ne znači da trebaš ostati vezan za prošlost niti da ne možeš pronaći nešto novo, nego znači da je važno priznati sebi šta je stvarno iza tog osjećaja jer tek tada možeš krenuti dalje bez iluzije da tražiš vrijeme koje se nikada neće vratiti.
U trenutku kada to iskreno prihvatiš, stvari postaju jasnije jer prestaješ tražiti ono što nije moguće i počinješ otvarati prostor za ono što tek može doći, ali ovaj put svjesno, bez potrebe da ponoviš isto nego da stvoriš nešto novo što će imati svoju vrijednost.
Na kraju shvatiš da nije problem u vremenu koje je prošlo nego u vezi koju si imao jer ljudi ostavljaju trag na način na koji nijedno vrijeme ne može i upravo zato neke stvari ne možeš zaboraviti, nego ih samo naučiš nositi na drugačiji način.
pulszivota.com