Ne moraš imati sve riješeno da bi bio sretan
Postoji jedna ideja koju većina ljudi nosi u sebi, a da je često ni ne preispita, a to je da sreća dolazi tek onda kada se sve posloži, kada nema problema, kada znaš gdje ideš i kada imaš osjećaj da si konačno “riješio stvari”.
Zbog toga mnogi stalno odgađaju osjećaj zadovoljstva jer čekaju trenutak u kojem će sve biti jasno, stabilno i sigurno, kao da postoji neka tačka u životu kada će sve sjesti na svoje mjesto i tek tada će sebi dozvoliti da kažu da su sretni.
Ali ono što se često previđa jeste da takav trenutak rijetko dolazi jer čim se riješi jedna stvar pojavljuje se druga, čim se ostvari jedan cilj dolazi novi, i tako se stalno pomjera granica koja određuje kada ćeš sebi dozvoliti da budeš zadovoljan.
I upravo tu nastaje problem jer sreća postaje nešto što je uvijek malo dalje, nešto što dolazi kasnije, nešto što zavisi od okolnosti koje još nisu tu, a život se u međuvremenu dešava bez tog osjećaja koji si stalno odgađao.
Istina je mnogo jednostavnija nego što izgleda jer sreća nije rezultat savršenog života nego način na koji doživljavaš život dok još nije savršen i upravo u tome leži razlika između ljudi koji stalno čekaju i onih koji znaju stati i osjetiti ono što već imaju.
Ne moraš znati sve odgovore, ne moraš imati plan za svaki korak i ne moraš biti siguran u svaki izbor da bi osjetio mir jer taj osjećaj ne dolazi iz kontrole nego iz prihvatanja da je u redu ne znati sve i ići naprijed uprkos tome.
Ljudi često misle da će im sigurnost donijeti sreću, ali mnogo češće se desi suprotno jer kada prestaneš tražiti potpunu sigurnost počinješ više cijeniti trenutak u kojem jesi i shvataš da ne moraš čekati bolju verziju života da bi uživao u ovom koji već živiš.
To ne znači da trebaš odustati od ciljeva niti da trebaš prestati raditi na sebi nego znači da ne moraš sebi uskraćivati osjećaj zadovoljstva dok si još na putu jer upravo taj put čini najveći dio života, a ne trenutak kada nešto konačno postigneš.
Kada jednom to iskreno prihvatiš, prestaješ gledati na život kao na niz problema koje treba riješiti i počinješ ga doživljavati kao proces u kojem ima mjesta i za nesigurnost i za napredak i za trenutke koji nemaju savršeno objašnjenje ali imaju vrijednost.
I tada shvatiš nešto što mnogi traže godinama, a to je da ne moraš imati sve riješeno da bi bio sretan jer sreća nikada nije bila kraj puta nego način na koji ideš kroz njega.
pulszivtoa.com