Kad prestaneš davati — vidiš ko ostaje (istina o odnosima)
Postoje odnosi koji traju onoliko koliko ti daješ jer na prvi pogled sve djeluje stabilno, postoji komunikacija, postoji prisustvo i postoji osjećaj da su ljudi tu za tebe, ali ono što često ne primijetiš jeste da sve to zavisi od tvoje energije koju ulažeš bez prestanka.
Dok god si dostupan, dok god daješ vrijeme, pažnju i razumijevanje, stvari funkcionišu jer održavaš odnos, ali u trenutku kada se umoriš ili odlučiš stati i dati sebi malo prostora, počinju se pojavljivati pukotine koje su oduvijek bile tu ali ih nisi vidio jer si ih prekrivao vlastitim trudom.
U tom trenutku dolazi do spoznaje koja nije laka jer shvatiš da prisustvo nekih ljudi nije bilo bezuslovno nego vezano za ono što im daješ i tada počinje proces u kojem vidiš pravu sliku bez uljepšavanja.
Ljudi koji su zaista tu ostaju čak i kada nema koristi, čak i kada nisi u stanju dati isto kao prije jer njihova prisutnost nije uslovljena tvojom ulogom nego odnosom koji ima vrijednost sam po sebi.
S druge strane, oni koji su bili tu jer im je odgovaralo počinju se povlačiti jer više nema ono što ih je držalo i upravo tada shvatiš razliku između onih koji su tu zbog tebe i onih koji su tu zbog onoga što im pružaš.
Najveća greška koju mnogi naprave jeste da pokušaju vratiti sve na staro jer im je teško prihvatiti tu istinu, ali realnost je da ne možeš graditi odnos na nečemu što zavisi od stalnog davanja jer to vodi u iscrpljenost, a ne u bliskost.
Kada jednom vidiš tu razliku, prestaješ se pitati zašto se neko udaljio jer odgovor postaje očigledan i više nema potrebe da tražiš opravdanja tamo gdje ih nema.
To ne znači da trebaš prestati davati nego da trebaš naučiti kome vrijedi davati jer prava vrijednost odnosa nije u tome koliko daješ nego koliko ostaje kada prestaneš.
Na kraju ostaje jednostavna, ali snažna istina jer tek kada prestaneš davati vidiš ko ostaje i možda je upravo to ono što ti je trebalo da bi konačno razumio ljude oko sebe.
pulszivota.com